UVOD - TEORIJA ORGANIZACIJE

 

 

Učinkovit menadžment je složen i težak jer su menadžerski problemi često složeni u višedimenzionalne i kompleksne okvire. Napori prvih znanstvenika koji su se uhvatili u koštac s ovim iznimno zahtjevnim područjem često su odražavali vrijeme u kojem su živjeli, te su zato neko vrijeme njihova rješenja bila efikasna i efektivna. Međutim, niti jedan od njih nije uspješno stigao da ključa savršenom upravljanja organizacija. Unatoč tome, njihovi napori su poučeni jer su problemi koje su obrađivali univerzalni, a pitanja koja su postavljali još su uvijek aktualna:

1. Koji je najbolji način za strukturiranje organizacije?

2. Kako motivirati radnike na svim razinama kako bi radili učinkovito?

3. Općenito, kako menadžeri mogu voditi i upravljati organizacijom kako bi ona postigla svoje ciljeve na najbolji način?

 

Problem ove znanosti jest što kontinuirano evoluira i predmet njezinog istraživanja je često neuhvatljiv. U svrhu proučavanja pojednostavljen je cijeli lanac u četiri glavne škole misli:

1. KLASIČNI – naglasak na formalnu strukturu, hijerarhiju menadžmenta, tehničke zahtjeve i ujednačene principe organizacija.

2. SOCIO-PSIHOLOŠKI – poseban naglasak na socijalnim činiteljima posla, grupama, vođenju neformalnoj organizaciji i ponašanju ljudi.

3. SISTEMSKI – važnost socio-tehničkih sustava. Organizacija unutar svoje eksterne okoline.

4. KONTIGENCIJSKI – nema najboljeg dizajna za organizaciju. Forma strukture, menadžmenta i uspješnosti organiziranja ovise o situacijskim varijablama.

 

Mi ćemo staviti naglasak na KLASIČNU TEORIJU, zbog toga što se u nju svrstava teorija birokracije na kojoj se temelji ovaj seminarski rad.

 

           
U kasnom 19. stoljeću kako se ekonomija u SAD-u razvijala kroz masovnu proizvodnju postojala je logična potreba za većom radnom snagom. Kroz sve veći broj ljudi koji je bio uvučen u organizacijske procese organizacije su postajale sve kompleksnije u svojoj strukturi. Kako bi se novo pridošli radnici čim bolje uklopili u postojeće sustave nastala je potreba za velikim brojem nadređenih radnika – menadžera. Prije 20. stoljeća većina članaka iz područja odnosila se na samu praksu menadžmenta, a ne teoriju koja stoji iza prakse.
Termin klasične teorije odnosi se na trojicu glavnih mislioca koji su bili aktivni u prvom dijelu prošlog stoljeća, a to su:

1. Frederick Winslow Taylor – „Znanstveni menadžment“

2. Henri Fayol – „Klasična organizacijska teorija“

3. Max Weber – „Teorija birokracije“

Svaki od njih razvio je svoj jedinstveni skup ideja i utjecaje na razvoj organizacijske misli. Posebno ističemo Maxa Webera koji je bio vrlo utjecajan njemački društveni znanstvenik čije su organizacijske teorije proizašle iz pionirskog interdisciplinarnog rada u povijesti i sociologiji. Ovi mislioci zajedno su grupirani kao klasični teoretičari jer su radili u približno isto vrijeme, 19. i rano 20. stoljeće, zastupali mehanicistički i hijerarhijski model organizacije te imali sličan racionalan i univerzalan pogled na menadžerske aktivnosti i ulogu ljudi u njima. Naglasak njihova rada bio je na:

Planiranje rada

Tehničke zahtjeve organizacije

Principe menadžmenta

Postoji pretpostavka racionalnog i logičnog ponašanja

 

(.....)

 

Kompletan rad zatrazite na seminarskiradovi@ymail.com